Year: 2012
Type: article
Abstract: Nikola Jakšić: Raspeće-relikvijar kod Male braće u Dubrovniku U zbirci umjetnina samostana Male braće u Dubrovniku izloženo je reprezentativno srebrno Raspeće 1 koje je ujedno i relikvijar, pače staurotheca jer se u njemu, pokriven brušenim gorskim kristalom čuva komadić Svetog Križa.O toj, po mom sudu vrlo vrijednoj umjetnini u literaturi je pisano vrlo malo.Koliko nam je poznato, o njoj progovara po prvi put Cvito Fisković u svojoj poznatoj studiji o dubrovačkom zlatarstvu.Fisković je naime, proučavajući dubrovačke arhivske vijesti o zlatarima i svemu onome što je uz zlatarstvo povezano kroz dubrovačku prošlost, uočio dokument u kojem zastupnici Franjevačkog samostana Male braće naručuju 1440.godine od zlatara Ivana iz Basela izradu jednog križa za samostansku crkvu.Uočavajući ispravno da stilska svojstva raspela u franjevačkoj zbirci nisu u nesuglasju s datumom narudžbe, Fisković zaključuje kako bi postojeće raspelo zaista moglo biti djelo zlatara Ivana iz Basela. 2 O tom pustolovnom majstoru već je u literaturi i ranije pisano.Zna se tako da je napustivši Veneciju tamo ostavio prvu suprugu, a napustivši Kotor i drugu.3 U Kotoru je sačuvano djelo koje se može izravno dovesti s njim u vezu, to je lik Spasitelja na velikoj zlatnoj pali u katedrali Sv.Tripuna. 4 Usporedba Ivanova reljefa u Kotoru s dubrovačkim franjevačkim Raspećem ne može međutim ponuditi nikakve smislene provjere predložene atribucije jer je riječ o djelima vrlo različite naravi i izvedbe.Dok je lik Spasitelja u Kotoru reljef iskucan u srebrnom limu, dotle je na dubrovačkom Raspeću korištena uglavnom tehnika lijevanja, kako za sitne likove tako i za arhitektonske detalje od kojih je komponiran kaštilac (nodus).Dubrovačko je Raspeće u dva navrata bilo izlagano i izvan Dubrovnika, u Zagrebu 1987.godine na izložbi Zlatno doba Dubrovnika te 2010.na izložbi o umjetničkoj baštini Franjevačke provincije Sv.Jeronima kojoj i pripada.U katalogu prvospomenute izložbe jezgrovito ga opisuje Ivo Lentić, 5 dok je u potonjem katalogu iz 2010.godine o njemu tekst sročio pisac ovih redaka.6 Opisujući dubrovačko Raspeće, bio sam u prigodi zaključiti da je umjetnina doživjela restauraciju nakon Velike trešnje iz 1667.godine, što znači da je po svoj prilici tada bila oštećena.Naime, u postupku onodobne restauracije načinjene su nove metalne (valjda bakrene) lamele krakova križa, a površina im je prekrivena iskucanom dekoracijom u tipično baroknim oblicima.Ostali su dijelovi izvorni, a to znači, nodus u obliku kaštilca, lijevani kipovi Bogorodice, Sv.Ivana Evanđelista na Raspeće-relikvijar kod Male braće u Dubrovniku Nikola JakšićAutor obrađuje srebrno Raspeće iz zbirke samostana Male braće u Dubrovniku.Predlaže rekonstrukciju izvornog mu izgleda iz sredine 15. stoljeća prema kojoj barokne metalne dijelove valja zamijeniti elementima od brušenog gorskog kristala.Time se dobiva primjerak koji se izgledom, pa i stilom izravno referira na poznati križ -relikvijar u Scuoli Grande di San Giovanni Evangelista i na skupinu križeva u Veneciji koji su nastali prema tom velikom uzorku.
Source: Ars Adriatica
DOI: 10.15291/ars.443
Author: Nikola Jakšić
Institution: University of Zadar
Language: sh
Subfield: Visual Arts and Performing Arts
Field: Arts and Humanities
Domain: Social Sciences
Open Access status: diamond
OpenAlex ID: W1023399608
