Work

Etička Pravila U Superviziji

Year: 2011
Type: article
Abstract: ETIČKA PRAVILA U SUPERVIZIJI SAŽETAK Supervizija je pomažuća praksa koja je već sama po sebi etička aktivnost.Njeni glavni sudionici, supervizor i supervizant, uspostavljaju vrlo osoban i osjetljiv suradni odnos koji ključno obilježavaju podrška, povjerljivost, otvorenost, bliskost i osjetljivost.Da bi taj odnos ispunio svoju svrhu, on se treba odvijati unutar jasnog vrijednosnog okvira.Više je pristupa etici u superviziji, a jedan od njih je model etičkih pravila.On uključuje etička prava, načela i standarde koji vode odlučivanje i ophođenje supervizora u izazovnim situacijama kao što su: individualno pristupanje, samoodređenje supervizanta u obradi supervizijskog pitanja, otkrivanje povjerljivih podataka, poznavanje i suradnja supervizora i supervizanta izvan supervizije i mnoge druge.Ovim radom stvara se poveznica područja supervizije i etike, nastoji artikulirati etički okvir primjenljiv u svakodnevnoj supervizijskoj praksi, daje sažet prikaz pojedinih etičkih pravila (na primjer: samoodređenje, dobrobit, povjerenje, dvostruki odnos, informirani pristanak) te opisuje njihovo poštovanje i kršenje u supervizijskom odnosu.Ljetopis socijalnog rada 2011., 18 (2) 185-216 str. UVODU profesionalnim situacijama redovito se javlja očekivanje sudionika da njihovi odnosi budu dobri te ostvareni u uvjetima odgovornosti i poštovanja ljudskih vrijednosti.Profesionalna etika, izražena kroz ispravnost ponašanja u profesionalnim ulogama, naročito je važna za pomažuće odnose.Među njima je i supervizija koja predstavlja važan čimbenik kvalitete neposrednog rada s korisnicima i očuvanja mentalnog zdravlja pomagača.Kalvemark Sporrong i sur.(2007.)zapazili su da su zahtjevi za etičkom raspravom i odlučivanjem svakim danom sve snažniji pa predstavljaju izvor stresa u svakodnevnom radu stručnjaka pomagača.Standard etičnosti može kod pomagača pobuditi neugodu, strah ili otpor te pitanje hoće li moći zadovoljiti visoke etičke ideale i postići očekivanu profesionalnu izvrsnost.Slična iskustva imaju i supervizori koji s ostalim pomagačima (socijalnim radnicima, psiholozima, psihoterapeutima) dijele mnoge stručne koncepte i zajedničke vrijednosti koje se izomorfno mogu primijeniti i na superviziju.Njihovo nastojanje da odgovorno i dobro izvršavaju svoje profesionalne zadatke očituje se u potrebi da imaju na raspolaganju jednostavan i jasan etički vodič primjenljiv u svakodnevnoj praksi.Sve to ukazuje na važnost sustavnog razmatranja, opisa i istraživanja vrijednosne dimenzije supervizije, promoviranja primjene etičkih vrijednosti u supervizijskom odnosu te teorijskog osamostaljivanja područja etike u superviziji.Ovaj rad pristupa području etike u superviziji i predstavljanju modela etičkih pravila iz teorijske perspektive.Nastojanje da se opišu i objasne etička pravila ima za cilj sabrati i strukturirati dosadašnje spoznaje o ovom području te olakšati pregled pravila koja supervizoru stoje na raspolaganju kada traži vrijednost kojom će se voditi u određenoj situaciji u praksi.Svjesni smo da za cjelovit prikaz modela nedostaje konkretizacija u svakodnevnom radu te podrobniji opis primjera iz prakse.No, to je složena i opsežna zadaća koja nadrasta okvire ovog rada i predstavlja poziv i izazov za one koji su osobno iskusili dobar ili loš, etičan ili neetičan, supervizijski odnos. SUDIONICI I OBILJEŽJA SUPERVIZIJSKOG ODNOSASupervizijski se proces odvija kroz osobni odnos što se uspostavlja dogovorno između supervizora i supervizanta koji su dva glavna sudionika supervizijskog odnosa.Supervizor je posebno obrazovan stručnjak koji usmjerava supervizanta u procesu trajnog učenja za svakodnevne radne zadatke.Supervizant je stručnjak koji u suradnji i zajedništvu sa supervizorom razmatra vlastitu radnu praksu iz različitih perspektiva, integrira razjašnjene elemente, traži nova rješenja, uči kompetentno članci 187 M. Cicak: Etička pravila u superviziji djelovati i osposobljava se za samostalno vođenje profesionalnog postupanja (Proctor, 1994.;Ajduković i Cajvert, 2004.).Kavanagh i sur.(2002.)smatraju da, u širem smislu, postoje najmanje četiri sudionika supervizijskog odnosa: supervizor, supervizant, korisnik i organizacija iz koje dolaze supervizanti.Različiti sudionici imaju različite uloge i perspektive te mogu imati različite, međusobno suprotne ili sukobljene interese, a što može utjecati na brojnost etičkih pitanja i složenost njihovog rješavanja.Obilježja supervizora i supervizanta predstavljaju važan čimbenik utjecaja na supervizijski odnos i njegovu kvalitetu.Ona uključuju:• sociodemografske karakteristike (spol, dob, zanimanje, etnicitet…)• artikulirana i nesvjesna očekivanja • profesionalna, politička, sociološka i filozofska uvjerenja• osobne kvalitete (naročito ranjivost supervizanta te predanost, empatija i odgovornost supervizora).Supervizijski odnos je jedinstven, interakcijski, interpersonalan, intenzivan, dinamičan, dugotrajan i osjetljiv osoban odnos suradnje i skrbi (Kadushin, 1990.;Clarke, 1999.).On je istovremeno human i profesionalan, osoban i funkcionalan te utemeljen na odgovornosti i povjerenju.Da bi dobio epitet etičan, očekuje se da bude kvalitetan, otvoren, siguran, suradan, podržavajući, bezuvjetno pozitivno usmjeren i prisan (Miloševič Arnold, 1999.; Kidd i Finlayson, 2006.).Ključna obilježja supervizijskog odnosa su osobna i profesionalna pomoć i podrška koja omogućuje osnaživanje te rizik neugode i stresa.Pomažući i podržavajući odnos uključuje prihvaćanje i poštovanje supervizanta, povjerenje, prijateljsko ozračje i bliskost.Neugoda i stresnost odnosa može biti povezana s priznanjem potrebe za podrškom, razmatranjem radnih teškoća, frustracijom iskustvenog učenja, neravnotežom i zloporabom moći,
Author: Maca Cicak
Language: sh
Field: Psychology
Open Access status: green
OpenAlex ID: W155554671
FWCI: 0.553
Cites: 74
Cited by: 8
Related to: 10