Year: 2015
Type: dissertation
Study designs: Randomized Controlled Trial, Clinical Trial
Abstract: Kontinuirana progresija prevalencije pretilosti tijekom proteklih desetljeća i njezina terapijska tvrdokornost uvrstile su pretilost u red globalno najvažnijih javnozdravstvenih, socioekonomskih i kliničkih tema. Prema recentnim smjernicama, najvažnije mjesto u liječenju pretilosti zauzima promjena životnih navika s naglaskom na dijetu i tjelesnu aktivnost. U posljednje se vrijeme ističu dobrobiti mediteranske dijete za koju danas postoji sve veći broj dokaza, ali točan mehanizam djelovanja mediteranske dijete još nije u potpunosti razjašnjen. Svrha ovoga rada bila je istražiti djelovanje mediteranske dijete na oksidativni stres kao primarnu mjeru ishoda te time pridonijeti boljem razumijevanju mehanizma njezina djelovanja u pretilih bolesnika. Sekundarne mjere ishoda obuhvaćale su antropometrijske mjere te kliničke i biokemijske čimbenike rizika u pretilih osoba. U istraživanje su bila uključena 124 pretila bolesnika (spol: 32 M i 92 Ž; dob: 47,5 ± 12,42 godina; ITM: 41,59 ± 7,32 kg/m2), randomiziranih u skupine na mediteranskoj (MD) (n = 63) ili standardnoj hipolipemičkoj dijeti (SHD) (n = 61), od čega je njih 84 završilo studiju (40 ispitanika u MD skupini i 44 ispitanika u SHD skupini). Ispitanici su bili uključeni u program mršavljenja koji se temeljio na promjenama životnih navika, a u sklopu kojega je bila petodnevna edukacija te pet kontrolnih pregleda unutar dvanaestomjesečnog razdoblja. Rezultati ovog istraživanja pokazali su da je MD bila značajno učinkovitija u povećanju ukupnog antioksidativnog kapaciteta (TAC); TAC je nakon dvanaest mjeseci iznosio 2,47 ± 0,45 mmolTE/L u MD skupini i 2,31 ± 0,51 mmolTE/L u SHD skupini (P < 0,001 za učinak vremena, P = 0,009 za učinak interakcije vremena i dijete). Metodom multiple regresije, vrsta dijete pokazala se kao jedini značajan čimbenik za promjenu TAC-a (P = 0,013), dok tjelesna aktivnost, spol, promjena tjelesne mase i koncentracija urata nisu značajnije doprinijeli promjeni koncentracije TAC-a. U ovom istraživanju nije primijećen statistički značajan učinak vremena niti ispitivanih intervencija na oxLDL, OLAB ili njihov omjer. Istraživanje je također potvrdilo povoljan utjecaj ispitivanih intervencija na mršavljenje; obje su intervencije utjecale na značajno smanjenje tjelesne mase (P < 0,001), opsega struka (P < 0,001) i ITM-a (P < 0,001) tijekom vremena. Osim toga, ovaj je rad potvrdio bolju učinkovitost MD u smanjenju sistoličkog arterijskoga tlaka (pad od 8,27 ± 18,32 mmHg u MD skupini vs 1,25 ± 18,34 mmHg u SHD skupini) i u povišenju vrijednosti HDL-kolesterola (porast od 0,11 ± 0,24 mmol/L u MD skupini i 0,003 ± 0,19 mmol/L u SHD skupini) u usporedbi s SHD. Stoga ovi rezultati potvrđuju hipotezu da MD dovodi do redukcije većeg broja čimbenika metaboličkog sindroma. Ovo istraživanje po prvi put je na uzorku pretilih bolesnika hrvatske populacije ustanovilo važne čimbenike uspješnosti mršavljenja uz primijenjene nefarmakološke mjere. Pored toga, dobiveni rezultati pridonijeli su razumijevanju pretpostavljenog antioksidativnog mehanizma djelovanja mediteranske prehrane, dajući dobru osnovu za daljnja usmjerena istraživanja u ovom području.
Author: Maja Ortner Hadžiabdić
Language: sh
Topic: Nutritional Studies and Diet
Field: Medicine
Domain: Health Sciences
Open Access status: green
OpenAlex ID: W2594694363