Work

Balanced, concise and comprehensive expression in the Qur’an

Year: 2018
Type: article
Abstract: Predmet ovog rada su jednakomjerno, sažeto i opširno izražavanje u Kurʼanu, određeno prema odnosu izraza (lafẓ) i značenja (maʻnā). Stilističari prema ovom kriteriju kurʼanske i uopće iskaze (kalām) dijele na tri vrste. U prvu vrstu spada jednakomjerni (musāwāt) iskaz u kome su izraz i značenje u ekvivalentnom odnosu. Budući da u ovakvom načinu izražavanja broj riječi ili rečenica koje čine iskaz odgovara značenju koje se želi izraziti, ovaj način predstavlja osnovnu vrstu izražavanja. Prema većini arapskih stilističara, ovakav način izražavanja u Kurʼanu skoro i ne postoji. U drugu vrstu spada iskaz u kome se željeno značenje izražava manjim brojem riječi ili rečenica od osnovnog načina izražavanja i označava se kao sažimanje (īǧāz) iskaza. Ovakav način izražavanja postiže se elidiranjem nekih dijelova iskaza (īǧāz al-ḥaḏf) bez ugrožavanja njegovog značenja ili skraćivanjem (īǧāz al-qaṣr) bez elidiranja. U treću vrstu spada iskaz u kome se željeno značenje izražava većim brojem riječi ili rečenica od osnovnog načina izražavanja i označava se kao opširnost (iṭnāb) iskaza, a postiže se uvođenjem dod atnih riječi ili rečenica koje ne izražavaju i dodatna značenja. Zajednička osobina za sve tri vrste iskaza (kalām) je da svojim izrazom (lafẓ), bez obzira na njegov obim, izriču željeno značenje (maʻnā) koje u potpunosti odgovora situacionom kontekstu (muqtaḍā al-ḥāl). Ovi načini izražavanja prisutni su i u Kurʼanu i, osim stilističke vrijednosti, značajni su i za razumijevanje Kurʼana, zbog čega su često predmet istraživanja arapskih gramatičara, stilističara i komentatora Kurʼana.
Language: English
Open Access status: diamond
OpenAlex ID: W2980596719
FWCI:
Cites:
Cited by:
Related to: 7