Odnos geometrije miokarda leve komore i fenotipskih karakteristika masnog tkiva kod gojaznih osoba
Year: 2021
Type: dissertation
Study design: Observational Study
Abstract: Gojaznost je jedno od najznačajnjih oboljenja savremene medicine u grupi hroničnih nezaraznih bolesti. Posebno je važan uticaj uvećane masne mase tela u patogenezi kardiovaskularnih bolesti, sa mogućim posledicama za nastanak insuficijencije srca, koronarne insuficijencije, poremećaja ritma. Disproporcija u efektima agresivnih faktora, mehaničkih faktora zbog uvećanja telesne mase, i funkcionalnih zbog poremećaja adipokinske sekrecije i prisutnih faktora rizika, otežavaju prevenciju poremećaja na ciljnim organima. Sama činjenica da gojaznost kao hronična bolest dovodi do nastanka komorbiditeta na srcu, uz prisutne tradicionalne faktore rizika, stavlja u fokus interakciju proinflamatornih adipokina disfunkcionalnog masnog tkiva i poremećaj geometrije miokarada leve komore na prvo mesto. CILJ: Ispitati povezanost veličine subkutanih i visceralnih abdominalnih masnih depoa, cirkulišućih koncentracija hemerina i SFRP-5 i geometrije miokarda leve komore kod gojaznih bolesnika sa kardiometaboličkim sindromom, kao i utvrditi da li porast stepena kardiometaboličkog sindroma doprinosi većoj učestalosti poremećaja geometrije miokarda leve komore kod gojaznih ispitanika. MATERIJAL I METODE: Istraživanje je uključivalo gojazne ispitanike, bez pridruženih komorbiditeta, kao i zdrave normalno uhranjene ispitanike usklađene po godinama života i polu koji su činili kontrolnu grupu. Dodatno, ispitivana grupa je podeljena na tri podgrupe u odnosu na kriterijume za postojanje kardiometaboličkog sindroma. Svim ispitanicima su urađena antropometrijska merenja, analiza komponenata telesne kompozicije, laboratorijska analiza uzoraka krvi na automatizovanim analizatorskim sistemima, sa određivanjem parametara metabolizma glikoze (bazalno i 2 h u toku oralnog glukoza tolerans testa), lipida i lipoproteina i parametara inflamacije. Serumske koncentracije proinflamatornih adipokina, hemerina i rezistina, odnosno antiinflamatornog adipokina SFRP-5, su određivane ELISA tehnikom, Enzyme-linked immunosorbent Assay, proizvođača (R&D Systems, Inc., Minneapolis, USA). Ehokardiografski dvodimenzionalni transtorakalni pregledi srca (2D, pulsni, tkivni i kolor Doppler) izvođeni su, na ultrazvučnom aparatu Vivid 9, proizvođača “General Electrics Co”, korišćenjem sonde niske frekvencije od 2,5 MHz, dok je za ultrasonografsko merenje debljine visceralnog i subkutanog masnog tkiva korišćen aparat General Electric (GE) Logic 7. REZULTATI: Gojazni ispitanici imali su statistički značajno više vrednosti proinflamatornih adipokina hemerina i rezistina u poređenju sa normalno uhranjenim ispitanicima u kontrolnoj grupi (47,6 (41,4-54) vs 24,6 (16,8-32,4), P=0,00) i rezistina (4,73 (4,52-4,93) vs 3,75 (3,19-4,30), P=0,00), dok vrednosti antiinflamatornog SFRP-5 nemaju statistički značajnu razliku. Gojazni ispitanici imali su pozitivnu korelaciju serumske koncentracije proinflamatornog hemerina sa indeksom telesne mase (r=0,41, P=0,00), OS (r=0,46, P=0,00), OK (r=0,41, P=0,00), i FAT (kg) (r=0,36, P=0,00), sa obimom vrata (r=0,26, P=0,01) i sa procentom masnog tkiva FAT (kg) (r=0,28, P=0,01). Takođe, gojazni ispitanici su imali statistički pozitivnu korelaciju hemerina i parametara subkutanog masnog tkiva ((Max SFTa r=0,35, P=0,00), (Max SFTb r=0,45, P=0,00), (Max PFT r=0,34, P=0,00)) i intraabdominalnog masnog tkiva (r=0,37, P=0,00). Utvrđena je statistički pozitivna korelacija proinflamatornog hemerina i parametara insulinske rezistencije (glikoza nakon 2h r=0,29, P=0,00), insulin našte r=0,47, P=0,00, insulin nakon 2h r=0,24, P=0,03, HOMA- IR r=0,45, P=0,00 i MATSUDA indeksa r=-0,34, P=0,00, proaterogenog lipidskog statusa (TGL r=0,34, P=0,00, Apo B/ Apo A-I r=0,31, P=0,00, IA r=0,25, P= 0,02, Apo A-I r=-0,31, P=0,00, HDL- hol r=-0,27, P=0,01 i Apo B r=-0,26, P= 0,01) i parametara inflamacije (fibrinogen r=0,38, P=0,00 i hsCRP r=0,29, P=0,01). Obim vrata i odnos obima struka i kuka u ispitivanoj grupi gojaznih imali su statistički značajan trend porasta sa porastom stepena kardiometaboličkog rizika (39,3±4,5 cm vs 40,7±4 cm vs 42,5±4,6 cm i 0,9±0,9 vs 1±0,2 vs 1±0,8). Gojaznost i kardiometabolički sindrom su imali značajan doprinoseći faktor za nastanak poremećaja geometrije leve komore (16/53 vs 21/5; p 0,000, Phi 0,526), bez statistički značajne razlike u zastupljenosti poremećaja u odnosu na stepen kardiometaboličkog rizika (19/29 vs 21/25 vs 13/16, Χ =0,24). Rizik za nastanak poremećaja geometrije miokarda leve komore imali su ispitanici stariji od 40 godina nezavisno od pola i prisustva arterijske hipertenzije (Odds ratio 3,49 (0,99 - 12,22), p=0,04). Kod gojaznih ispitanika sa kardiometaboličkim sindromom koncentrični remodelnig je bio najčešći oblik geometrije miokarda leve komore (Grupa I 19/19, Grupa II 15/21, Grupa III 10/13, p=0,25). Parametri sistolne funkcije nisu se statistički značajno razlikovali između ispitivane i kontrolne grupe, dok su se parametri dijastolne funkcije miokarda leve komore u ispitivanoj grupi gojaznih u odnosu na kontrolnu grupu, statistički značajno razlikovali (e's 0,1±0,02 vs 0,12±0,02, p=0,000 i E/e'av 8,75±1,81 vs 6,64±1,08, p=0,000). Koncentrični remodeling i koncentrična hipertrofija leve komore u grupi gojaznih ispitanika statistički su značajno bili povezani sa insulinskom rezistencijom (insulin našte r=0,434, P=0,001), HOMA-IR r=0,419, P=0,012, MATSUDA r=-0,455, P=0,006) i proaterogenim lipidskim parametrima (TGL r=0,329 P=0,043), (HDL-hol r=-0,365, P=0,031); (IA r=0,354, P=0,037); (Apo A-I r=-0,373, P=0,027); (Apo B r=0,317, P=0,014); (Apo B/Apo A-I r=0,411, P=0,014). ZAKLJUČAK: Proinflamatorni adipokini hemerin i rezistin imaju značajno više vrednosti u grupi gojaznih u odnosu na grupu normalno uhranjenih ispitanika i pozitivno korelišu sa antropometrijskim parametrima, ultrasonografskim parametrima masno tkivnih depoa, sa parametrima insulinske rezistencije, proaterogenim lipidskim statusom i parametrima inflamatornog odgovora. Antropometrijski paremetri- obim vrata, odnos obima struka i kuka i indeks telesne mase imaju trend porasta sa porastom kardiometaboličkog sindroma u grupi gojaznih ispitanika. Gojaznost i kardiometabolički sindrom značajan su doprinoseći faktor za nastanak poremećaja geometrije miokarda leve komore. Rizik za nastanak poremećaja geometrije miokarda leve komore trostruko je veći kod ispitanika starijih od 40 godina, nezavisno od pola i prisustva arterijske hipertenzije. Koncentrični remodeling je najzastupljeniji oblik geometrije miokarda leve komore, dok ekscentrična hipertrofija nije dijagnostikovana kod ispitivane i kontrolne grupe. Proaterogeni lipidski profil, parametri insulinske rezistencije i proinflamatorni parametri su povezani sa koncentričnim remodelingom i koncentričnom hipertrofijom miokarda leve komore u grupi gojaznih ispitanika. Parametri dijastolne funkcije miokarda leve komore u ispitivanoj grupi gojaznih razlikuju se u odnosu na kontrolnu grupu normalno uhranjenih, dok kod parametara sistolne funkcije ova povezanost ne postoji.
Author: Veljko Crnobrnja
Institution: University of Novi Sad
Language: Serbian
Subfield: Cardiology and Cardiovascular Medicine
Field: Medicine
Domain: Health Sciences
Open Access status: green
OpenAlex ID: W3193992627
