Year: 2013
Type: article
Abstract: Pred čitateljima je tematski broj Migracijskih i etničkih tema posvećen hrvatskim otocima.Otoci su zbog prirodnih karakteristika, specifične arhitekture svojih urbanih i ruralnih naselja, kulturnog nasljeđa i načina života stanovništva intrigantni prostor za istraživače, ali i posjetitelje.More koje ih okružuje i koje je dominantni element u vizuri otoka, oduvijek ih je povezivalo s drugim dijelovima svijeta.Istovremeno fizička odvojenost otoka od kopna čini ga ranjivim na različite klimatske utjecaje, a otočnim stanovnicima, u usporedbi s većinom stanovnika kopnenih prostora, ograničava mogućnost gospodarskog razvoja, pristup raznim vrstama proizvoda i usluga te ima brojne implikacije na život otočnih zajednica.Ipak, baš ta izoliranost koja određuje drukčiju svakodnevicu, smireniji životni ritam i relativnu sigurnost koju pruža otočni život čini ih i privlačnima kako modernim turistima koji traže mir i očuvanu prirodu tako i migrantima životnih stilova koji daju prednost odredištima očuvane autentičnosti.Dugi niz stoljeća hrvatski su otoci, podjednako veliki i mali, oni blizu kopna i daleko od njega, funkcionirali kao nezavisni i samodostatni entiteti, s ekonomijom zasnovanom na iskorištavanju lokalnih resursa, prije svega na poljoprivredi -vinogradarstvu, maslinarstvu i voćarstvu, manje stočarstvu i ribarstvu, donekle pomorstvu, a ovisno o otoku i na određenim specifičnim djelatnostima (koraljarstvu, spužvarstvu i sl.).Vrhunac gospodarskog prosperiteta otoci dosežu u drugoj polovini 20.stoljeća u uvjetima konjunkture vinogradarstva, nakon čega dolazi do gospodarskoga kraha jer vinogradarstvo propada zbog uvođenja vinske klauzule, pojave filoksere i oporavka europskih vinograda, što će uz krizu jedrenjaka biti ključni čimbenik masovne emigracije s otoka, koja će se dugoročno nepovoljno odraziti na sve aspekte života otočnog stanovništva i potencijalni razvoj otoka.Pravci masovnijeg iseljavanja s otoka krajem 19.i početkom 20.stoljeća bile su prvo prekooceanske zemlje -Sjedinjene Američke Države, Australija, Argentina i Čile, a potom i razne europske.Ipak, trebalo je nekoliko desetljeća da se posljedice iseljavanja počnu odražavati na ukupno smanjenje broja stanovnika jer je u početku prirodni prirast uspijevao nadoknaditi emigracijske gubitke, pa je 1921.zabilježen najveći broj stanovnika na hrvatskim otocima.Osim toga mali otoci znatno su kasnije bili zahvaćeni
DOI: 10.11567/met.29.2.1
Authors: Institut za migracije i narodnosti, Zagreb, Hrvatska, Sanja Klempić Bogadi
Institution: Institute for Migration Research
Language: Croatian
Subfield: Demography
Field: Social Sciences
Domain: Social Sciences
Open Access status: diamond
OpenAlex ID: W4254486948