Work

Psihološki činioci zdravstvenog ponašanja mladih

Year: 2019
Type: dissertation
Study design: Observational Study
Abstract: Iako zdravstvena praksa vekovima unazad prepoznaje značaj psiholoških faktora za održavanje zdravlja, kao i za prevenciju i tretman bolesti, tek sedamdesetih godina prošlog veka je formirana zdravstvena psihologija kao zasebna naučna oblast (APA, 1976). Kao relativno mlada naučna disciplina zdravstvena psihologija se suočava sa brojnim problemima. U ovom trenutku postoji veliki broj teorija zdravstvenog ponašanja, ali konstrukti na koje se te teorije oslanjaju nisu dovoljno dobro definisani (Conner & Norman, 2005). Osim toga, metod samoizveštavanja koji se često koristi u psihologiji, u slučaju zdravstvenog ponašanja pokazuje izvesne manjkavosti, prvenstveno zbog postojanja sistematskih pristrasnosti (Hatziandreu et al., 1989). Zbog toga, stiče se utisak da zdravstvena psihologija još čeka na svoju punu afirmaciju među zdravstvenim naučnim disciplinama. U prilog takvom zaključku govori i činjenica da velika nacionalna istraživanja zdravlja uglavnom ne uključuju psihološke činioce.\nPojedini savremeni metodološki pristupi ipak nude obećavajuća rešenja. Jedno od takvih je i metod uzorkovanja iskustava (Hektner, Csikszentmihalyi, & Schmidt, 2007). Osnovna ideja metoda je da se više puta dnevno, u nasumično odabranim trenucima, od ispitanika traži da odgovore na pitanja o iskustvima koja su upravo doživeli. Ovakav pristup omogućuje statističko zaključivanje o svakodnevnom životu ispitanika, a pri tome se oslanja na podatke koji su prikupljeni neposredno nakon iskustva koje je od interesa za istraživanje.\nOsnovni cilj ovog istraživanja je bio da se metodom uzorkovanja iskustava ispita priroda afekta koji se javlja povodom određenih oblika zdravstvenog ponašanja, te da se ustanovi da li je na osnovu tog afekta moguće predvideti buduće zdravstveno ponašanje. Uzorak ispitanika činilo je 98 mladih osoba, regrutovanih iz populacije studenata. Oni su tokom sedam dana, tri puta dnevno u nasumično odabranim trenucima, preko svojih mobilnih telefona dobijali poruku sa molbom da popune upitnik. Upitnik se odnosio na dvosatni vremenski period koji je prethodio stizanju poruke. Od ispitanika se tražilo da izveste o svom zdravstvenom ponašanju. Praćena su zdravstveno unapređujuća (fizičko vežbanje, konzumacija vode, voća, povrća i dodataka ishrani) i zdravstveno ugrožavajuća ponašanja (konzumacija cigareta, alkohola,\nslatkiša, brze hrane i napitaka sa kofeinom). Za svako od tih ponašanja je pitano da li je izvedeno tokom prethodnih dva sata. Ako jeste, tražena je procena intenziteta izvođenja. Ako ponašanje nije bilo izvedeno, ispitano je postojanje iskušenja (u slučaju ugrožavajućeg), i procena toga da li je ponašanje trebalo da bude izvedeno (u slučaju unapređujućeg). Nakon toga, ispitan je stepen prijatnosti afekta u vezi sa svakim od ovih pojedinačnih ishoda. Na kraju je procenjen stepen odmornosti, i prijatnosti dešavanja tokom referentnog vremenskog perioda. Osim toga, ispitano je kako na prirodu odnosa između afekta i zdravstvenog ponašanja utiču relativno trajne odlike osobe i karakteristike situacije. Za merenje bazičnih crta ličnosti korišćen je HEXACO inventar (Ashton & Lee, 2007), za opšte samopoimanje SDQ (Marsh & O’Neill, 1984), za sklonost ka preventivnom ili ka promotivnom regulatornom ponašanju upotrebljen je GRFM (Lockwood, Jordan, & Kunda, 2002), dok je za uobičajeno zdravstveno ponašanje upotrebljen upitnik sastavljen za potrebe ovog istraživanja.\nJedna od ključnih hipoteza ovog istraživanja je bila da će prijatnost afekta povodom aktuelnog izvođenja zdravstveno unapređujućeg ponašanja biti prediktor intenziteta narednog unapređujućeg ponašanja. Dobijeni rezultati nisu u skladu sa ovom hipotezom. Osim toga, dobijeno je da ni afekat povodom aktuelnog izbegavanja zdravstveno ugrožavajućeg ponašanja ne predviđa više unapređujućeg ponašanja. Sa druge strane, dobijeno je da stepen prijatnosti u situacijama propuštanja da se izvede zdravstveno unapeđujuće ponašanje i situacijama izvođenja ugrožavajućeg ponašanja jeste statistički značajan prediktor unapređujućeg ponašanja. Ključni rezultat ovog istraživanja sugeriše postojanje kvalitativnih razlika između afekta povodom pozitivnog (izvođenje unapređujućeg i izbegavanje ugrožavajućeg) i povodom negativnog (izvođenje ugrožavajućeg i propuštanje unapređujućeg) ponašanja u pogledu mogućnosti predviđanja zdravstveno unapređujućeg ponašanja. Prijatnost afekta povodom zdravstveno unapređujućeg ponašanja interpretirana je kao ponos, a postojanost pozitivnog afekta, uprkos izvođenju negativnog ponašanja, kao rezilijentnost. Rezilijentnost, kao predispozicija za buduće unapređujuće ponašanje, posebno dolazi do izražaja u okolnostima koje se procenjuju kao negativne, kao i kod osoba sa lošijom slikom o svom fizičkom izgledu.\nRezultati studije koja je sprovedena nisu potvrdili očekivanje da će prijatan afekat povodom izvođenja zdravstveno unapređujućeg ponašanja biti prediktor daljeg unapređujućeg ponašanja. Međutim, pokazalo se da izostanak neprijatnog afekta povodom negativnog ponašanja (krivice),\nbolje predviđa unapređujuće ponašanje u narednoj situaciji. Rezilijentnost afekta povodom negativnog zdravstvenog ponašanja (izvođenje ugrožavajućeg i propuštanje unapređujućeg) dovodi do toga da se ponašanje u narednoj situaciji promeni i bude pozitivnije (izbegavanje ugrožavajućeg i izvođenje unapređujućeg). Do sličnih rezultata dolaze i pojedina istraživanja izvedena u domenu zdravstvene psihologije i psihologije potrošača. Neka od njih uključuju i različite neurološke i psihofiziološke mere, što upućuje na zaključak da se kompleksnim problemom zdravstvenog ponašanja nije moguće na adekvatan način baviti unutar okvira jedne naučne discipline. Unapređivanje znanja u ovoj važnoj oblasti zahteva interdisciplinarni pristup i otvorenu saradnju naučnika iz različitih oblasti.
Language: Serbian
Open Access status: green
OpenAlex ID: W7005375522
Cites: 119
Cited by: 1
Related to: 10