Work

Characterization of horned viper venom (Vipera ammodytes) from the territory of the Republic of Serbia and therapeutic antivenom

Year: 2024
Type: dissertation
Abstract: U Srbiji postoji 10 vrsta zmija, od kojih su 3 vrste otrovnice i pripadaju familiji Viperidae: poskok (Vipera ammodytes), šarka (Vipera berus) i šargan (Vipera ursinii). Najveću toksičnost ima venom poskoka, a zatim venom šarke. Poskok je najzastupljenija zmija otrovnica i po brojnosti i po arealu rasprostranjenosti u Srbiji i na Balkanu. U pogledu sastava, venomi zmija familije Viperidae variraju između rodova, vrsta i podvrsta, pa čak i unutar vrsta. Venomi zmija predstavlјaju smeše neproteinskih komponenti (aminokiseline, amini, nukleotidi, joni metala, lipidi, uglјeni hidrati) i različitih proteina – sa ili bez toksičnih efekata. Suvu masu venoma V. ammodytes čini 90 do 95% proteina. Biohemijski je detektovano oko 139 različitih proteina, od kojih 38 ispolјavaju toksične efekte. Prema svojim karakteristikama, proteini venoma V. ammodytes pripadaju jednoj od osam proteinskih familija, od kojih su četiri enzimske: (1) fosfolipaze A2 (phospholipases A2 – PLA2), (2) oksidaze L-aminkokiselina (L-amino acid oxidase – LAAO), (3) serin-proteaze (Snake Venom Serine Protease – SVSP), (4) metaloproteinaze (Snake Venom Metalloproteinases – SVMP) i četiri neenzimske: (1) dezintegrini (Disintegrins), (2) faktor rasta nerava (Nerve Growth Factor – NGF), (3) faktor rasta vaskularnog endotela (Vascular Endothelial Growth Factor – VEGF) i (4) sekretorni proteini bogati cisteinom (Cysteine-Rich Secretory Proteins – CRISPs). Toksični efekti nakon ujeda poskoka, ređe su posledica dominantnog delovanja samo jednog od konstitutivnih proteina venoma, već su uglavnom posledica simultanog delovanja više proteinskih faktora. Antivenomi su specifični antidoti protiv ujeda zmija. Ova vrsta lekova dobija se iz plazme životinja hiperimunizovanih venomom jedne ili više vrsta zmija otrovnica. Antivenomi su prečišćeni imunoglobulini (IgG) ili imunoglobulinski fragmenti Fab ili F(ab`)2. Cilj istraživanja ove doktorske disertacije je karakterizacija venoma poskoka (Vipera ammodytes) sa teritorije Republike Srbije i ispitivanja terapijskog dejstva antivenoma. Da bi smo ostvarili ove ciljeve, postavljeni su sledeći zadaci: (1) ispitivanje enzimske aktivnosti komponenti venoma koje su dominantni nosioci toksičnosti venoma; (2) ispitivanje potence kojom poliklonski F(ab’)2 imunoglobulinski fragmenti antivenoma neutrališu aktivnost toksičnih enzimskih komponenti venoma; (3) ispitivanje lokalnih i sistemskih toksičnih efekata venoma poskoka (citotoksičnost, neurotoksičnost, hemotoksičnost) na animalnim modelima i/ili in vitro; (4) ispitivanje potence kojom poliklonski F(ab’)2 imunoglobulinski fragmenti antivenoma neutrališu lokalne i sistemske toksične efekte venoma poskoka (citotoksičnost, neurotoksičnost, hemotoksičnost); (5) određivanje korelacije između standardnog testa potence kojim se procenjuje efikasnost antivenoma, sa in vitro testovima u kojima se procenjuje sposobnost antivenoma da neutrališe mereni toksični efekat ili enzimsku aktivnost; (6) ispitivanje potence kojom poliklonski F(ab’)2 imunoglobulinski fragmenti antivenoma, dobijeni imunizacijom konja venomom poskoka, neutrališu dejstvo venoma drugih zmija familije Viperidae: Vipera aspis, Macrovipera lebetina i Montivipera xanthina. Laboratorijske životinje korišćene u ovim ispitivanjima potiču iz uzgoja Instituta za virusologiju, vakcine i serume „Torlak“: 60 outbred miševa oba pola Intor:Swiss i 50 outbred pacova Wistar soja, muškog pola. Za proces imunizacije, korišćene su zdrave domaće kobile, starosti od 5 do 10 godina, telesne mase preko 600 kg. Za ispitivanja je korišćen venom podvrste Vipera ammodytes ammodytes koja je skoro jedina podvrsta zastupljena u Srbiji. Venom poskoka je dobijan „mužom“ odraslih poskoka. U cilju ispitivanja toksičnosti venoma i protektivnog dejstva antivenoma poskoka određena je vrednost LD50 na miševima i ona iznosi 12,2 μg/miš venoma. Za određivanje potence antivenoma (ED50), koristio se petostruki umnožak LD50 koji iznosi 61 μg. Potenca antivenoma sa kojom su rađeni svi eksperimenti u ovoj doktorskoj disertaciji iznosila je 130 AJ/ml. Jedna antitoksična jedinica sadrži 0,769 mg proteina. Ispitivanje lokalnih toksičnih efekata venoma obuhvatilo je ispitivanje edema, miotoksičnosti i hemotoksičnosti. Za ove lokalne efekte venoma, određena je neutralizaciona potenca antivenoma. Citotoksičnost venoma ispitana je na Vero ćelijskoj liniji. Vrednosti IC50 venoma određene su različitim tehnikama bojenja: MTT, CV, TB, PI i iznosile su: 62,5 µg/ml, 55 µg/ml, 66 µg/ml i 87 μg/ml, redosledom navedenih tehnika bojenja. Vrednosti EC50 su iznosile: 0,01 AJ/ml; 0,3 AJ/ml, 6,5 AJ/ml i 0,25AJ/ml, redosledom navedenih tehnika bojenja. Rezultati ispitivanja apoptoze nakon FITC AnnexinV/PI bojenja, ukazuju da se pri koncentracijama venoma od 0 do 4 μg/ml prisustvo ranih (AnnexinV+/PI-) i kasno apoptotičnih (AnnexinV+/PI+) ćelija povećava, a da se pri većim koncentracijama venoma sve ćelije: vijabilne (AnnexinV-/PI-), apoptotične i mrtve (AnnexinV /PI+) dezintegrišu. Antivenom prevenira dezintegraciju ćelija i povećava prisustvo vijabilnih i apoptotičnih ćelija, počev od odnosa venom/antivenom 1:0,6 (w/w). Da bi se u potpunosti neutralisao efekat venoma, uključujući indukciju apoptoze, potrebna je velika količinu antivenoma, do odnosa 1:80 (w/w). Prisustvo apoptotičnih ćelija potvrđeno je i AO/EB bojenjem. Baktericidno dejstvo venoma poskoka dokazano je na Escherichia coli i Staphylococcus aureus. U okviru ispitivanja neurotoksičnog dejstva antivenoma, rađena su in vitro ispitivanja kontraktilnosti preparata izolovane dijafragme pod uticajem venoma i smeša venom/antivenom u različitim masenim odnosima (1:2; 1:10, 1:20), kao i određivanje aktivnosti AChE i Na+/K+-ATP-aze u dijafragmi. Venom poskoka u vremenskom periodu od 180 minuta, dovodi do progresivnog pada kontrakcija dijafragme na manje od 10% kontrolnih vrednosti kontrakcija. Posle primene smeše V+A=1:2, takođe dolazi do progresivnog pada kontraktilnosti dijafragme i posle 180 minuta ekspozicije vrednost kontrakcija iznosi 10,54% od kontrolnih vrednosti. Smeša V+A=1:10 je posle 180 minuta ekspozicije, dovela do pada kontrakcija dijafragme na 22,61% od kontrolnih vrednosti. Nakon 225 minuta ekspozicje dijafragme smeši V+A=1:20, kontrakcije dijafragme su se zadržale iznad 50% kontrolnih vrednosti (iznosile su 56,90% od kontrole). Nelinearnom regresijom su dobijene preračunate vrednosti ET50: za venom iznosi 60,17±2,43 minuta, za smešu V+A=1:2 iznosi 73,29±3,02 minuta, za smešu V+A=1:10 iznosi 114,80±12,16 minuta i za smešu V+A=1:20 iznosi 317,80±40,46 minuta. Statistički značajna razlika je dokazana između ET50 za venom i ET50 za smeše venom/antivenom u masenim odnosima 1:2 (p<0,05); 1:10 (p<0,001) i 1:20 (p<0,001). Takođe, dokazana je i statistički visoka značajna razlika između vrednosti ET50 za sva tri masena odnosa venom/antivenom (p<0,001). Između aktivnosti enzima AChE u dijafragmi: pod uticajem venoma i pod uticajem smeša venoma/antivenoma u sva tri ispitivana masena odnosa, nije dokazana statistička razlika u poređenju sa kontrolnom grupom (p0,05). Pod dejstvom venoma poskoka dolazi do inhibicije aktivnosti Na+/K+-ATPaze u dijafragmi za 52%. Smeša sa najvećim udelom antivenoma (1:20) je gotovo u potpunosti oporavila aktivnost Na+/K+-ATPaze. Dobijena je veoma jaka pozitivna korelacija (r=0,9150, p<0,001) između aktivnosti Na+/K+-ATPaze u dijafragmi i primenjenih rastućih masenih udela antivenoma u smeši venom/antivenom. Ispitana je aktivnost glavnih enzimskih komponenti venoma, kao i potenca antivenoma. Dobijeni su sledećei rezultati: (a) 50% LAAO aktivnosti neutralisano je antivenomom primenom MTT testa; (b) aktivnost enzima PLA2 koji se nalazi u 1 mg venoma, u potpunosti je neutralisan sa 18,12 mg antivenoma; (c) neutralizacija aktivnosti serin-proteaze postignuta je pri masenom odnosu venom/antivenom 1:12,5; (d) antivenom sa 89% efikasnosti neutrališe proteolitičku aktivnost venoma. Tečnom hromatografijom venoma, antivenoma, kao i njihovih smeša, nedvosmisleno je dokazana reaktivnost antivenoma sa različitim komponentama venoma. Nakon elektroforetskog razdvajanja antivenoma, dokazano je prisustvo trake od oko 110 kDa. Pod istim uslovima, u uzorcima venoma dokazane su trake najzastupljenijih proteina u rasponu od 200 do 25 kDa. Imuno blotom tehnikom u antivenomu je dokazano prisustvo većeg broja proteinskih traka od 90 kDa do 30 kDa. Antivenom poskoka neutrališe efekte venoma i drugih zmija familije Viperidae: Vipera aspis i Vipera berus, dok u manjoj meri neutrališe efekte venoma Montivipera xantina i Macrovipera lebetina. U ovoj doktorskoj disertaciji, efekti venoma poskoka i njegovog antivenoma, ispitani su na kulturama ćelija (Vero ćelije, eritrociti, leukociti periferne krvi), izolovanom organu (dijafragma) i laboratorijskim životinjama (miš, pacov) i predstavljaju prvo pretkliničko ispitivanje antivenoma za terapiju ujeda poskoka sa teritorije Republike Srbije.
Language: Serbian
Subfield: Toxicology
Open Access status: green
OpenAlex ID: W7027055165
Cites: 129
Cited by:
Related to: 10