Year: 2024
Type: dissertation
Abstract: Egzekutivne funkcije predstavljaju heterogeni skup nadređenih kognitivnih mehanizama koji upravljaju drugim kognitivnim procesima. Inhibicija, kao jedna od tri egzekutivne funkcije po savremenim shvatanjima, se može definisati kao namerno i svesno suzbijanje automatskih i dominantnih odgovora i radnji. Inhibicija se ne konceptualizuje kao jedinstveni konstrukt, već kao porodica različitih, relativno međusobno povezanih funkcija. Postoji više različitih klasifikacija i empirijskih modela funkcija inhibicije i oni se mogu svesti na: 1) inhibiciju odgovaranja, kada je potrebno uzdržati se od davanja automatskog, dominantnog odgovora i ne odreagovati na određene stimuluse; i 2) kontrolu interferencije, kada je potrebno dati tačan odgovor, uprkos interferenciji koje može poticati od distraktora (stimulus-stimulus konflikt) ili od drugog, dominantnog, a netačnog odgovora (stimulus-odgovor konflikt). Studije neuroodslikavanja pokazuju značaj većeg broja moždanih struktura za funkcije inhibicije, ali se desni inferiorni frontalni girus (IFG) može izdvojiti kao najvažnija regija za inhibiciju odgovaranja, dok se aktivnost anteriornog cingulatnog korteksa (ACC) ističe u procesima kontrole interferencije. Za razliku od studija neuroodslikavanja koje su ograničene na podatke korelacionog tipa, tehnike neinvazivne stimulacije mozga pružaju mogućnost uticaja na neuralnu ekscitabilnost i aktivnost ciljanih kortikalnih regija, u kontrolisanim eksperimentalnim uslovima. Na taj način je, neuromodulacijom, omogućeno donošenje kauzalnih zaključaka o neuralnim osnovama ispitivanih kognitivnih funkcija. Transkranijalna stimulacija jednosmernom strujom (tDCS), je tehnika neinvazivne neuromodulacije koja u fokusu je u ovom radu. Prvi cilj ovog rada je ispitivanje strukture različitih funkcija inhibitorne kontrole, odnosno jedinstvenosti nasuprot razdvojenosti inhibicije odgovaranja, kontrole distraktorske interferencije i kontrole interferencije odgovora. Drugi cilj se odnosio na ispitvanje strukture funkcija inhibicije na neuralnom planu. Specifično, ispitana je mogućnost egzogenog uticaja neuromodulacijom desnog IFG na inhibiciju odgovaranja kao i neuromodulacije ACC na kontrolu interferencije, čime bi se potencijalno utvrdila disocijacija funkcija inhibicije i preslikavanje njihove strukture sa psihometrijskog na neuralni nivo. U prvom istraživanju, 250 ispitanika je radilo četiri zadatka inhibicije odgovaranja (dve verzije Stop-signal zadatka, Kreni-stani, i Semantički SART); tri zadatka kontrole distraktorske interferencije (Eriksen-Flanker, Flanker sa strelicama i Podudaranje oblika); i tri zadatka kontrole interferncije odgovora (Klasični Strupov, Spacijalni Strupov i Sajmonov zadatak). Rezultati konfirmatorne faktorske analize su pokazali najbolji fit trofaktorskog modela (Inhibicija odgovaranja, Kontrola distraktorske interferencije, Kontrola interferencije odgovora), ali ove rezultate treba uzeti sa dozom rezerve s obzirom na značajan broj niskih i neznačajnih korelacija između pojedinačnih mera inhibicije, pogotovo između mera kontrole interferencije odgovora, koja se pokazala kao najmanje robusna latentna funkcija, sa niskim zasićenjima. U drugoj studiji je na uzorku od 36 ispitanika sproveden tDCS eksperiment. Svim ispitanicima je u tri sesije kontrabalansiranim redosledom primenjena stimulacija ACC, desnog IFG ili lažna stimulacija, kao kontrolna situacija. U okviru svake sesije, ispitanici su posle stimulacije radili Stop-signal zadatak, kao meru inhibicije odgovaranja, zadatak Podudaranja oblika, kao meru kontrole distraktorske interferencije i Klasičan Strupov zadatak, za procenu kontrole interferencije odgovora. Rezultati nisu pokazali značajne efekte neuromodulacije na glavne mere inhibitorne kontrole (diferencijalne skorove prosečnog vremena reakcije i Stop-signal vreme reakcije). Iako nisu dobijeni značajni efekti stimulacije na inhibitornu kontrolu nije opravdano izvesti zaključak kako stimulisane regije nemaju ulogu u testiranim funkcijama inhibicije, kada se u obzir uzmu rezultati prethodnih studija neuruoodslikavanja i neuromodulacije egzekutivne funkcije inhibicije. Dobijeni rezultati u ovom radu nisu konkluzivni u pogledu preslikavanja strukture funkcija inhibicije sa psihometrijskog na neuralni plan. Kroz prizmu dobijenih rezultata, diskutovani su izazovi u oblasti istraživanja inhibitorne kontrole. U psihometrijskim studijama strukture funkcija inhibicije, kao jedan od razloga niskih korelacija između pojedinačnih mera se navodi neadekvatnost diferencijalnih skorova prosečnog vremena reakcije, u vezi čega se razmatraju novi načini skorovanja i konstruisanje adaptivnih zadataka inhibicije. U vezi sa rezultatima na neuralnom planu, diskutovan je pravac daljeg razvoja i dodatne optimizacije protokola stimulacije za efikasniju neuromodulaciju inhibitorne kontrole. Takođe, dobijeni nulti efekti tDCS na inhibiciju nisu sasvim neočekivani, kada se uzmu u obzir problemi sa određivanjem jačine efekta i generalnom metodološkom heterogenošću studija. Stoga, javlja se potreba za resistematizacijom znanja u oblasti i sprovođenjem novih, fokusiranijih meta-analiza koje bi rezultirale boljim smernicama za dalja istraživanja.
Author: Konstantinović, Uroš
Language: Serbian
Subfield: Cognitive Neuroscience
Field: Neuroscience
Domain: Life Sciences
Open Access status: green
OpenAlex ID: W7148212950
