Between Demos and Ethnos – the Concept of the Croatian Nation in the Speeches of President Franjo Tudjman
Year: 2016
Type: article
Abstract: Rad 1 na osnovi trostruke tipologije nacije i nacionalizma Anthonyja D. Smitha i metode kvalitativne analize sadržaja proučava poruke deset odabranih govora predsjednika Franje Tuđmana.Cilj mu je ustanoviti je li koncept nacije prvoga predsjednika Republike Hrvatske bio baziran na demosu ili etnosu i je li bio stalan ili se mijenjao kroz vrijeme te što je uzrokovalo te promjene.Polazišna točka istraživanja premisa je o presudnom utjecaju Tuđmanove osobe na formiranje hrvatskoga nacionalnog identiteta u prvom desetljeću neovisnosti.Ključne riječi: nacija; narod; Domovinski rat; manjinska prava; hrvatsko-srpski sukob JANKO BEKIĆ, Između demosa i etnosa -koncept hrvatske nacije... ČSP, br.1., 7.-32.(2016) koncept nacije.Nasuprot esencijalističkim argumentima konsangviniteta, jezika i religije 3 te onim praktičnim koji se odnose na ekonomski interes i geografiju, Renan naciju opisuje kao "svakodnevni plebiscit" kojim se ljudi uvijek iznova opredjeljuju za zajednički život.4 Godine 1908.uslijedio je njemački odgovor Renanu u obliku kapitalnoga djela povjesničara Friedricha Meineckea Kozmopolitizam i nacionalna država.Studije o genezi njemačke nacionalne države.U njemu Meinecke razrađuje pojmove kulturne nacije (Kulturnation) i državne nacije (Staatsnation), čime dva suprotstavljena tipa prvi put dobivaju jasno nazivlje.Odmah na početku knjige njemački autor daje na znanje da je njegovo shvaćanje nacije po mnogočemu drugačije od Renanova: "Nacija obavezno mora imati prirodnu jezgru koja nastaje iz krvnoga srodstva.Oslonjeno na nju, može izrasti ono što plemensku zajednicu uzdiže u naciju i omogućava joj da asimilira strana plemena i elemente: samostalna i sadržajna duhovna zajednica te više ili manje jasna svijest o njoj." 5 Meinecke nacije dijeli na "one koje se u prvom redu temelje na nekom zajednički doživljenom kulturnom dobru, i one koje se prije svega zasnivaju na sjedinjujućoj snazi zajedničke političke povijesti i ustava".6 Kako su politika, jezik i religija međusobno isprepleteni, njemački povjesničar naglašava da se kulturne i državne nacije ne može strogo razlikovati, nego da su oba tipa, u različitom omjeru, prisutna u svim promatranim nacijama.Spoznaja da u realnom svijetu nema čisto građanskih i čisto etničkih nacija dovela je do toga da se danas nacije bazirane na demosu ili na etnosu tretira kao idealne tipove koji u čistom obliku postoje samo u svijetu ideja, a realni su oblici nacija hibridi, te da oni, u različitom omjeru, sadržavaju elemente i jednoga i drugoga idealnog tipa.U ovu je klasifikaciju veliku promjenu unio britanski sociolog Anthony D. Smith, dodajući joj 1990-ih treći idealni tip, pluralne nacije i nacionalizma, čime je već tradicionalnu dihotomiju pretvorio u trihotomiju.7 Kako uočavaju skandinavski istraživači Tønnesson i Antlöv, Smith preko volje uvodi kategoriju pluralne nacije, jer mu ni samom nije sasvim jasno jesu li pluralne nacije uopće nacije ili "samo" države koje u sebi sadrže više od jedne nacije.8 Unatoč Smithovu sustezanju, smatram ovu kategoriju veoma korisnom te će pluralna nacija ovdje biti definirana kao krovna zajednica koja u sebi sadrži više konstitutivnih elemenata, bilo da je riječ o nacijama -home nations (kao u Ujedinjenom Kraljevstvu), nacionalnostimanacionalidades históricas (kao u Španjolskoj), konstitutivnim narodima (kao u 3 Jezik i religija nisu strogo esencijalistički jer se njih, za razliku od gena, može usvojiti i za života.4 Renan, Qu' est-ce qu'une nation?, 41. 5
Author: Janko Bekić
Language: English
Subfield: Cultural Studies
Field: Social Sciences
Domain: Social Sciences
Open Access status: green
OpenAlex ID: W2496942476