Year: 2018
Type: article
Abstract: SažetakMartin Heidegger, poznat kao mislilac bitka, ne ističe se nekom temeljnijom studijom posvećenoj arhitekturi.Njegovo mišljenje o arhitekturi i pitanju stanovanja izloženo je u dva predavanja iz 50-ih godina prošlog stoljeća, kada mu je nakon Drugog svjetskog rata ponovo bilo dopušteno predavati na sveučilištu.Nakon Heideggerovih predavanja došlo je do značajnog obrata u diskursu, koji se može nazvati fenomenološkim obratom u arhitekturi.Otada dolazi do neke vrste preorijentacije diskursa, odnosno do velikog obrata u bavljenju arhitektonskim diskursom izraženog povratkom u obuhvat zaboravljenih aspekata čovjeka, egzistencije, bivstvovanja i života uopće.Prema Heideggeru, pojam mjesta i njegovo shvaćanje predstavlja moment koji je možda najviše intrigirao arhitektonsku debatu o modernizmu.On će potaknuti afirmiranje jednog aspekta koji je bio zanemaren u arhitektonskom diskursu modernizma.Novi nas je kontekst, stvoren na osnovama razvoja tehnologija, uveo u vrtlog moderniteta, brzine, komuniciranja putem gustih mreža koje funkcioniraju istovremeno, sve većeg gibanja i prisustva u ne-mjestima.Na ovim se premisama javljaju mišljenja da se Heideggerove pozicije ne mogu kontekstualizirati ili da su, štoviše, potpuno dekontekstualizirani i ne mogu naći poželjnu primjenu u aktualnoj epohi tehnološkog razvitka.Bez obzira na opredjeljenja za ove modalitete izražavanja u arhitekturi, oba su mišljenja prisutna u onom što poznajemo kao događanje arhitekture, kao nezaustavljive arhitektonske izraze.
Source: Filozofska istraživanja
DOI: 10.21464/fi38313
Author: Astrit Salihu
Institution: University of Prishtina
Language: English
Subfield: Architecture
Field: Engineering
Domain: Physical Sciences
Open Access status: diamond
OpenAlex ID: W2909354342
