Year: 2013
Type: article
Abstract: Jedan od najintrigantnijih izazova rimske jurisprudencije bio je postavljanje granica odgovornosti za rizik (periculum) štete koja bi nastala po strane u ugovoru o zakupu. Tri rimska pravnika u različitim periodima klasičnog prava dala su drugačija rešenja na pitanje ko treba da snosi rizik više sile na poljoprivrednom zemljištu. Dok je Servije smatrao da sva šteta pogađa vlasnika - zakupodavca, dotle su Gaj i Ulpijan bili mišljenja da se ona mora podeliti između saugovarača po nekom kriterijumu. Međutim, nisu se slagali oko principa podele. Gaj je tvrdio da zakupac treba da snosi štetu koja je ' tolerantnog ' obima, a njegov mlađi kolega bio je mišljenja da bi tu došla u obzir samo šteta koja je proizašla iz same zakupljene stvari, bez obzira na njen iznos. Rad kroz jezičko, istorijsko i sistemsko tumačenje fragmenata D.19.2.9.2, D.19.2.15.2, D.19.2.15.5, D.19.2.25.6 è D.19.2.49.pr objašnjava uzroke nastanka ove kotroverze, kao i moguće razloge koji su jurisprudente motivisali da ponude ovakva rešenja.
Author: Andreja B. Katančević
Language: Vietnamese
Subfield: Law
Field: Social Sciences
Domain: Social Sciences
Open Access status: green
OpenAlex ID: W3134040648
